Ove je godine 75. obljetnica stradavanja Primoštena, posebice Burnjeg, u kojem se dogodila nezapamćena tragedija. Ratne godine 1942. dana 16. studenoga talijanski su fašisti za odmazdu i osvetu počinili zločin koji je najkrvaviji i najtragičniji u povijesti primoštenske župe sv. Jurja.
Komunisti, zajedno s jugoslavenima, orjunašima i četnicima, organizirali su 13. studenoga 1942. godine na Jelinjaku zasjedu talijanskim marincima koji su krenuli osposobiti telefonske linije.
U napadu na talijanske vojnike poginulo je 14 marinaca, 7 je ranjeno i zarobljeno, a 7 je pobjeglo s mjesta napada.
Sutradan, 15. studenoga pokopali su u Mandalini svoje mrtve zaprijetivši da će se osvetiti.
Tog istog dana pripremili su odmazdu koja će se provesti idući dan.
U ponedjeljak, 16. studenoga, napali su velikom vojnom silom i tehnikom, nezaštićeno i nevino stanovništvo sela i zaselaka Primoštena.
U toj kaznenoj ekspediciji po selima su progonili i ubijali žene, djecu, strijeljali muškarce, pljačkali i palili kuće.
Rezultat te zločinačke i osvetničke akcije protiv mirnog i nedužnog stanovništva na primoštenskom području bilo je 59 strijeljanih, 166 odvedeno je u Vodički logor, 365 kuća je spaljeno, 150 djece je ostalo bez oba ili jednog roditelja.
Velik broj žena i djece, talijanski su vojnici sakupili kao stoku na prostoru pred crkvom sv. Roka da ih strijeljaju.
Pred njima su bila dva mitraljeza sa vojnom posadom i samo se čekala zapovijed - Pali!
Zadnji čas su dotrčali župnik don Grgo Roglić i kapelan Ivi Šarić i stali između mitraljeza i brojne skupine žena i djece postrojene za strijeljanje.
Svećenici su zaklinjali vojnike da ne pucaju, radije neka njih ubiju, nego nedužne ljude koji nisu ništa skrivili.
U međuvremenu u primoštenskoj školi fašistički je general Cigala zapitao don Grgu Roglića da tko mu je kazao da će slijediti njihova odmazda.
Župnik je to znao i obavijestio najbliže suradnike da upozore narod kako idućeg dana rano ujutro kreće talijanska osveta i neka se sklone izvan kuća, a najviše ih se sklonilo u crkvu.
Župniku je tu vijest saopćio Bagijera, u najstrožoj tajnosti, zapovjednik primoštenskih karabinjera.
IZVOR: SV. MIHOVIL, GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE - br. 32 - samo je preuzet dio teksta (75. obljetnica fašističkog masakra u Primoštenu 16. XI. 1942. - 16. XI. 2017.)
Da, 75 dugih godina je prošlo od te tragedije, velik broj godina, ali tuga nije ništa manja - u četvrtak, 16. studenoga u župnoj crkvi sv. Jurja u 16:00 sati bila je sv. misa Zadušnica za sve strijeljane tog kobnog dana davne 1942. godine.
Jutros, 19. studenoga, već po tradiciji, u župnoj crkvi sv. Jurja u 8:00 sati, na oltaru Gospe od Loreta, bila je Zavjetna sv. misa (jer ih je Gospe od Loreta čuvala i sačuvala, tih dana, nitko iz Sela Primošten nije stradao).
Ivica Luketa je pročitao pismo, u kome je tadašnji župnik don Grgo Roglić iznio svoja sjećanja, a pismo je tada bilo upućeno don Slavku Mikelinu.
Bilo je jako dirljivo slušati, a starijim župljanima i bolno, vratit se mislima u te tužne dane.
Ne smijemo zaboravit povijest, ni svoju prošlost, jer bez prošlosti nema ni budućnosti.
Gospođa Jura(Nada) Skorin pročitala je imena svih stradalih tog 16. studenoga 1942. godine - njih 59.
