Dana 17. srpnja 2026. godine naš je subrat p. Mario Roko Marinov, OP, navršio šezdeset godina svećeništva. Velik je to jubilej – dijamantna misa – koji bismo u nekim drugim okolnostima radosno proslavili zajedno oko Gospodnjega oltara, zahvaljujući Bogu za dar njegova života, redovničkog poziva i svećeničke službe.
S posebnom se zahvalnošću prisjećamo kako si svoju zlatnu misu proslavio na blagdan našega utemeljitelja, svetoga Dominika, 8. kolovoza 2016. godine. Bio je to dan zahvalnosti za pedeset godina vjernoga služenja Kristu i njegovoj Crkvi. Deset godina poslije, Gospodin Ti je podario novi veliki jubilej, ali ovoga puta u drukčijim životnim okolnostima.
Rođen si 16. prosinca 1938. godine u Primoštenu, kao sin Krste i Ivane Perkov. U Red propovjednika stupio si kao mladić, položivši jednostavne zavjete 18. srpnja 1959., a svečane zavjete 16. studenoga 1964. godine. Za svećenika si zaređen 26. lipnja 1966. godine u Zagrebu. Od toga dana pa sve do danas Tvoj je život bio ispunjen služenjem Bogu i ljudima.
Kroz desetljeća redovničkoga života, svojim si radom i dobrotom ostavio trag u Splitu, Dubrovniku, Gružu, Starome Gradu na Hvaru, kao i u drugim našim zajednicama. Dio svoga pastoralnog djelovanja proveo si i među hrvatskim vjernicima u Njemačkoj, služeći u Kemptenu i Hannoveru, gdje si mnogima bio svećenik, ispovjednik, propovjednik i brat daleko od domovine.
Ali nisi propovijedao samo riječju. Bog Ti je podario i dar pisane riječi. Pisao si pjesme, duhovna razmišljanja i prozu, ostavljajući iza sebe vrijedno književno svjedočanstvo vjere. U tim se tekstovima osjećala ljubav prema Bogu, čovjeku i Redu kojemu si pripadao. Mnoge su Tvoje pjesme kasnije dobile i glazbeni oblik te nastavile živjeti u molitvi i pjesmi.
Danas su okolnosti drukčije. Zbog narušena zdravlja više ne možeš javno proslaviti svoj veliki jubilej niti biti među nama kao nekoć. Dane provodiš u domu za starije i nemoćne osobe, noseći tiho i strpljivo križ bolesti koji Ti je Gospodin povjerio. No ovaj jubilej zato nije ništa manji.
Šezdeset godina svećeništva ne mjeri se samo godinama službe, brojem propovijedi, prijeđenim kilometrima ili pastoralnim planovima. Mjeri se vjernošću. A ona se najjasnije očituje upravo onda kada čovjek više ne može činiti ono što je nekada mogao, nego sve predaje u Božje ruke.
Dragi naš Mario, danas Ti želimo reći ono što možda nedovoljno često govorimo jedni drugima. Hvala Ti. Hvala Ti za šezdeset godina svećeništva. Hvala Ti za Tvoje redovničko svjedočanstvo.
Hvala Ti za svaku svetu misu koju si slavio, za svaku propovijed koju si izgovorio, za svaku ispovijed koju si strpljivo saslušao, za svakoga čovjeka kojemu si bio brat, prijatelj i duhovni oslonac. Hvala Ti za svaku napisanu riječ, za svaku pjesmu i za svako dobro koje si učinio, a koje možda poznaje samo Gospodin.
Na ovaj veliki jubilej ne želimo Ti darovati samo čestitku. Želimo Ti darovati svoju molitvu. Molimo Gospodina da Ti bude snaga u danima koje sada proživljavaš. Neka Ti podari mir srca, utjehu u bolesti, strpljivost u nošenju križa i radost svoje blizine.
Neka Te prati zagovor svetoga Dominika, kojemu si cijelim svojim životom nastojao biti vjeran sin, a Blažena Djevica Marija neka Te svojim majčinskim zagovorom čuva i prati. Meka Te Gospodin svakoga dana krijepi svojom milošću. Mi Te ne zaboravljamo. Pratimo Te zahvalnošću, bratskom ljubavlju i molitvom. Neka On, koji Te je prije šezdeset godina pozvao za svoga svećenika, ostane i danas Tvoja snaga, Tvoj mir i Tvoja nada.
Sretan Ti dijamantni jubilej svećeništva! Ad multos annos!
fr. Marko Bobaš OP
(izvor - dominikanci.hr)